Obećala sam opisati ponekad i neku zgodu sa posla. Ovo je jedna od njih.
Poštujem pravo klijenata da me nazovu i ugovore posao prevoda putem Vibera.
To je za njih najpovoljniji, ekonomičan način, da stupe u kontakt i prenesu svoje zahtjeve.
Moram da kažem da su neki od njih vrlo simpatični, jer ne znaju kako da se izbore sa štekanjem ove besplatne, ali ponekad gotovo neupotrebljive aplikacije. Ipak, njegovim veličanstvom Viberom!
U pokušaju da mi što jasnije objasne šta im treba, na štekanje Vibera moji klijenti reaguju po inerciji.
Tako brže bolje, da bih ja što bolje čula šta imaju da mi kažu, prislone snažno telefon na uho i aktiviraju video. Naravno, kada koristim Viber Desktop, preko cijelog ekrana ukaže se ušna šupljina i njen vrletni krivudavi bezdan, koji je priroda fino uredila. Na kratko, moja pažnja „sklizne“ u taj bezdan sa teme razgovora, ali neka - ja svejedno uživam sa mojim klijentima, koji žele samo da se čujemo i dogovorimo. I tako, ispitam sa interesovanjem njihovo uho dokle oko doseže.
Klijenti su ljudi koji bi jasno htjeli iskomunicirati svoje potrebe, vrijedni slušanja i dobre komunikacije. A sad, raznorazni mesindžeri i Viber, pa ništa nije savršeno.
I ustvari, pored svih današnjih mogućnosti komunikacije, ostaje uvijek pitanje koliko smo voljni da slušamo i da razumijemo.
Razumijevanje je vječita težnja nas prevodilaca, okosnica našeg posla, a mi cijenimo vrleti tog savršenog, od prirode savršeno izvajanog prijemnika, njegovog veličanstva- Uha!
