Pjesma jednom leptiru

Valjda inspirisana životom i tužna zbog smrti velikog glumca, Ljubiše Samardžića, potaknuta prizorom mrtvog leptira na žaluzinama mog prozora jutros, sročih ovu pjesmu. Možda od mene postane neki književnik, inače ide to nekako, prevodioci i književnici. Ovo ću i da prevedem :)

Ništa od posla za udruženja sudskih tumača

Iako su udruženja sudskih tumača najmjerodavnija za poslove prevođenja, ista ne mogu dobiti poslove javnih nabavki u BiH, jer su po definiciji neprofitna, iako zakonski imaju pravo sticati profit i naravno plaćati porez za ostvareni. Uslovi koji su određeni tenderom DEI BiH za odgovore na upitnike EU koji je bezuspješno okončan u maju ove godine, nerealni su za naše uslove i u pogledu stručnosti i finansijskih bilansa profitnih agencija koje se bave poslovima prevođenja. Jedini izlaz je stvaranje konzorcijuma, ali nepošteno bi bilo da u isti ne mogu ući udruženja sudskih tumača. Pitanje: Ko određuje uslove tendera na način koji je definisan, u skladu sa kojim ili čijim pravilima? http://www.frontal.ba/blogovi/blog/60997/da-li-ima-u-zemlji-strucnjaka-

Priručnik za prevođenje pravnih propisa na engleski jezik u BiH

Priručnik za prevođenje pravnih propisa na engleski jezik u BiH dostupan je na ovom linku: http://dei.gov.ba/dei/prevodenje/prirucnici_za_prevodjenje/default.aspx?id=16381&langTag=bs-BA

Analiza statusa sudskih tumača u pravnom sistemu BiH by Dijana Zrnić

http://www.godisnjakpf.rs/wp-content/uploads/2012/01/zrnic11.pdf

Sudski tumač za engleski jezik, Doboj - Resident Court Translator and Interpreter: Prevodioci u BiH i tender Direkcije za evropske integracije

Sudski tumač za engleski jezik, Doboj - Resident Court Translator and Interpreter: Prevodioci u BiH i tender Direkcije za evropske integracije

Prevodioci u BiH i tender Direkcije za evropske integracije

SENAD ANTE-PORTAL; PREVOĐENJE ŽEDNIH PREKO VODE: Još da imam tendera, vidio bi svirke... Toliko realno i izvodivo, poput Ganićev potrage za voćem i drugim delicijama po sarajevskim ratnim pijacama, izgleda tender Direkcije za evropske poslove BiH na kojem se tražila firma koja će prevesti na engleski jezik 25 hiljada stranica odgovora na Upitnik Evropske Unije. Onoga što oni traže, 40-50 prevoditelja engleskog jezika, zaposlenih u jednoj firmi, naprosto nema na tržištu Bosne i Hercegovine, kao što nije bilo voća i slatkiša na Markalama u ratu! SENAD ANTE-PORTAL 01. Jun. 2017 01. Jun. 2017 Piše: SENAD AVDIĆ Pričao je bivši tjelohranitelj Ejupa Ganića kako mu je u poodmakloj fazi rata njegov šef, član Predsjedništva BiH ("vicepresident", kako je Ganić inistirao da ga se tutulira i potpisuje u stranim medijima) povjerio tajni zadatak, nemoguću misiju. "Vidi, nađoh kod kuće gomilu jugoslovenskih dinara, pa rekoh da se riješim tog đubreta. Nego, evo ih tebi, pa otiđi na pijacu, kupi za njih nekog voća, sokova, slatkiša, da imamo u kabineeet". Sad se i tjelohranitelj češka po glavi, sa nelagodom mora dvostruko razočarati pretpostavljenog i samo-vaspostavljenog vicepresidenta: "Izvinjavam se, šefe, ali ovi jugodinari ne važe već godina dana. A, i da važe, na pijacama se nema kupiti baš ništa, pa ni toga što tražite!" Toliko realno i izvodivo, poput Ganićev potrage za voćem i drugim delicijama po sarajevskim ratnim pijacama, izgleda tender Direkcije za evropske poslove BiH na kojem se tražila firma koja će prevesti na engleski jezik 25 hiljada stranica odgovora na Upitnik Evropske Unije. Onoga što oni traže, 40-50 prevoditelja engleskog jezika, zaposlenih u jednoj firmi, naprosto nema na tržištu Bosne i Hercegovine, kao što nije bilo voća i slatkiša na Markalama u ratu! BOŠNJAČKI OSTAP TENDER Pa, majka mu stara, zar na tenderima vrijednim desetine i stotine miliona maraka u telekomima i elektroprivredama, autocetama i ministarstvima za izbjeglice, obnovama povratničkih kuća poslove nisu dobivale, i još uvijek dobijaju, tašna-mašna firme, koje nemaju ni četiri, a kamo li 40 zaposlenih! Koliko je zaposlenih imala navodno građevinska firma "Kuvet" Alije Budnje i kako je dobivala poslove na tenderima za povratak izbjeglica, zaradivši toliko da može kupiti pola Ilidže, vjerovatno cijeli "Bosmal" i kontrolni paket u Tužilaštvu Kantona Sarajevo?! Od čega bi živjela, šta bi prevodila prevodilačka firma koja upošljava 40 vrhunskih znalaca engleskog jezika? Da ne bi možda prevodila inozemnu literaturu, koju ovdje niti ko sufinancira, niti ima računicu da objavljuje? A, ukoliko i se sufinanciraju prevodi knjiga i publikacija, tada je ta literatura pisana na nekim drugim, bratskim jezicima, arapskom, turskom, persijskom... Ili, bi prevodilačka firma trebala da se usredotoči na prevođenje na engleski jezik knjiga i opusa ovdašnjih autora od Šaćira Filandre, do Smaila i Šefkije Čekića i dr. Ibrahima Jusufranića... za čijim naučnim opservacijama vapi gladno englesko govorno područje, milijarde potencijalnih čitatelja ?! Vjerovatno je uvjete tendera, kojeg je formalno raspisala Direkcija za evropske integracije, diktirala birokracija iz Brisela, koja, kao i Ejup Ganić tokom rata, živi u zlatnom kavezu, izolirana od "faktičkog stanja na terenu u BiH". VINO PIJU AGENDE SARAJLIJE Zanimljivo je, odnosno simptomatično, da se u tenderskim uvjetima zahtijeva da potencijalni prevoditelji imaju dugogodišnje iskustvo stečeno u međunarodnim organizacijama, intstitucijama, firmama. Zbog čega su u startu eliminirani znalci engleskog koji rade u ovdašnjem državnom, ili javnom sektoru, a ima ih, nije da ih baš nema? Vjerojatno iz razloga što se tamo nije provjeravalo njihovo znanje, nego su regrutirani iz stranačkih, partijskih, zemljačkih, porodičnih, džamijsko-crkvenih kadrovskih resursa. Zar raspisivači tendera zbilja vjeruju kako će neko napustiti posao prevoditelja u Svjetskoj banci, OHR-u, USAID-u...pa izaći na prevodilačko tržište koje nije slobodno, fer, niti pošteno, nego je stranački i nacionalno podjarmljeno?! Nisam siguran da se uovoj zemlji može pronaći četrdeset relevantnih, međunarodno atestiranih stručnjaka za bilo što, pa i za prevođenje na engleski jezik! U državi, dakle, u kojoj malo ko živi od onoga za što je kvalificiran i stručan, u kojoj je stotine autora napisalo milion knjiga o zločinima, genocidu...a da istovremeno ne postoji jedan-jedini ekspert za međunarodno pravo koji se u razumije u pravnu materiju i govori engleski jezik?! Da je, recimo premijerka RS Željka Cvijanović, srednjoškolska profesorica engleskog, sama, u kućnoj radinosti, dobila posao prevođenja Upitnika Evropske komisije trebalo bi joj 15 godina da završi posao i zaradi obećanih pola miliona maraka. Toliko, ako hoće, može uzeti na bilo kom tenderu kojeg raspiše njena Vlada...

https://www.linkedin.com/pulse/psihologija-pokemona-sanja-lopandic?published=t

PSIHOLOGIJA POKEMONA

Prevod. Sanja Lopandić

Kada se franšiza koja je umrla gotovo prije više od deset godina vraća u život takvim žarom, moramo se pitati kako i zašto se to dogodilo. A, ako ste u mogućnosti prestati igrati Pokémon Go dovoljno dugo da biste pročitali ovaj članak, vidjećete da je taj fenomen duboko ukorijenjen u evolucionoj psihologiji.

Matthew Lynley  je nedavno objasnio sjajne trikove koje koriste kreatori Pokémona Go za promociju angažmana, zadržavanja i viralnosti. Kao web psiholog, ja sam prirodno sklon pomnom posmatranju aspekata ljudskog ponašanja koji nagone tako veliki broj ljudi na igranje ove igrice.

Sa evolucijske tačke gledišta, naši mozgovi rade puno bolje u prirodnom okruženju koje je duboko ukorijenjeno u našem umu, u odnosu na okruženje iz virtualne stvarnosti. Našim ponašanjem upravljaju dva paralelna procesa - svjesni proces koji se vrti oko naših neposrednih zadataka (u ovom slučaju, osvajanja Pokémona Go) i nesvjesni proces koji je odgovoran za osiguranje izostanka prijetnje ili iznenadne promjene u našem okruženju.

Kada igrate igre virtuelne stvarnosti, nesvjesan proračun u našem mozgu je prisiljen da bude aktivan znatno više, jer nije upoznat sa ovim čudnim okruženjem virtuelne stvarnosti. Nasuprot tome, igra Pokémon Go uključuje naše stvarne životne sredine, sa kojim je naš um daleko više upoznat. Tako, igra u tom okruženju pruža osjećaj ugodnosti kognitivne lakoće - mentalnu prečicu koji signalizira spoznaju u izdajničkom svijetu.

Koncept kognitivne lakoće može izgledati očigledan: Ljudi vole stvari koje su lake za razmišljanje. Iskustvo stvarnog svijeta je psihološki lakše obraditi nego ono u svijetu drugih virtuelnih igara. Lakoća upravlja našim razmišljanjem u situacijama u kojima mi nismo vođeni aktivnim razmišljanjem, a to utiče na nas u svakoj situaciji kada trebamo obraditi informacije.

Ovaj osjećaj predznanja ima snažan uticaj na spoznaju stvari koje ljudi smatraju atraktivnim i ugodnim. Igranje igara u poznatom okruženju je mnogo ugodnije, i poznavanje okruženja je odigralo važnu ulogu u ljudskom opstanku. U praistoriji, ako bi nešto (ili neko) bilo poznato, to je značilo da ste već u interakciji s istim, te da vas vjerovatno neće ubiti.

Pokémon Go odgovara na neke druge osnovne psihološke izazove. Prvo, sama igra je jednostavna za razumijevanje i podjednako lako je igraju i djeca i odrasli. Kod svakog narednog nivoa, izazov je oživljen, što obnavlja žeđ, a želja da se i dalje dobijaju one svježe doze zadovoljstva nas tjera da nastavimo utakmicu.

Jedan nagradni blok igre  je neočekivano zadovoljstvo pronalaženja čudovišta dok hodamo. Ne znamo kada ih možemo očekivati; oni se mogu pojaviti u bilo koje vrijeme ili na bilo kom mjestu. Naša sklonost ovoj vrstu djelovanja pripisuje se dopaminu, neurotransmiteru koji se nalazi u našem mozgu. Naučnici su u početku povezivali dopamin sa osećanjem uživanja, viskim nivoom dopamina vidljivim u toku aktivnosti kao kad jedemo čokoladu, upražnjavamo seks i slušamo omiljenu muziku, ali istraživanja u proteklih deset godina su pokazala da dopamin ima dodatne funkcije osim aktiviranja zadovoljstva i ugodnosti. Sigurno je da nam ovaj molekul pomaže otkriti promjene u okruženju.

Sistem se koncentriše na očekivanja. Možemo očekivati visok nivo dopamina kada nailazimo na neočekivane nagrade - tri ili četiri puta veće uzbuđenje, mjereno snagom dopaminergičkih pražnjenja. Drugim riječima, nagrada je ugodnija što nas više iznenadi.

Kada slučajno primimo neočekivanu gotovinu, takva situacija nas snažnije gura u opsesivno ponavljanje naše aktivnosti, no što bi nas natjeralo predvidivo dobijanje gotovine. Ovu tendenciju je ilustrovao B.F. Skinner 1950.godine. Kada bi njegovi laboratorijski pacovi dobili neočekivanu nagradu za guranje pedale, oni bi nastavili gurati pedalu, čak i onda kada se zaustavi sa nagrađivanjem. Ovaj element iznenađenja pomaže u objašnjenju zašto se ljudi jednostavno ne mogu zasititi igre Pokémon Go.

Dodatni naleti zadovoljstva dolaze iz nostalgije koju ovu igru budi. Biti vani i juriti čudovišta aktivira stara i ugodna sjećanja, što nam pruža neprocjenjivu priliku da ponovo proživimo dio našeg djetinjstva i da našim iskustvima iz djetinjstva udahnemo život. To aktivira uspomene iz prostijih vremena kada se se igrale društvene igre vani,  poput igre Lopova i žandara. Te igre uključuju žive ljude, i barem su uključivale manipulaciju stvarnih objekata u realnom prostoru, kao što je bacanje lopte. Igrači igre Pokémon Go osjećaju kao da učestvuju u stvarnoj aktivnosti sa drugim ljudima, a ne kao udaljeni posmatrač iza ekrana. Bacanje lopte u Pokémonu donosi uzbudljive uspomene koje su bile zatvorene u kutiji koja pripada prošlosti. Ove uspomene imati pozitivan uticaj na naše blagostanje pošto smo dobili  tajni ključ za jedan magični period.

Osim toga, igra Pokémon Go može ispuniti vječnu fantaziju. Šetnja ulicama uz borbu sa čudovištima koje se pojavljuju neočekivano niotkuda može lako usmjeriti našu maštu u kojoj se vidimo u ulozi superheroja ili ratnika, ispunjavajući tako fantazije i dajući našim čula i emocijama vanzemaljska iskustva. Takve igre povećaju nivo adrenalina i bude snažne osjećaje moći, kao i frustracije, zadovoljstva i uživanja.

Centralni dio zadovoljstva igrača igre Pokémon Go je iskustvo da idu van i često u društvenoj interakciji s drugim igračima. Mnoge studije su pokazale učinak poboljšanja  raspoloženja usljed povećanja fizičke aktivnosti, a društvene veze su od iste važnosti za mentalno zdravlje. Neka istraživanja pokazuju da čak i površan razgovor sa strancima povećava blagostanje.

Međutim, David Sack je nedavno upozorio na tanku liniju između ponašanja i ovisnosti, postavljajući pitanje da li će Pokémon Go povećati stopu zavisnosti o Internetu ili patološkim igranjima. On je citirao Dijagnostičko statistički priručnik za mentalne poremećaje o igračima:

"Kada se ovi pojedinci zadube u Internet igre, određeni putevi u mozgu se aktiviraju na isti direktan i intenzivan način na koji se aktivira mozak narkomana na koji utiče određena supstanca. Igranje traži neurološki odgovor koji utiče na osjećaje zadovoljstva i nagrade, i rezultat se u krajnjoj liniji manifestuje kao zavisno ponašanja. "

"Takva kompulsivna igra gura u stranu druge interese i odgovornosti, ugrožavajući odnose, studiranje, radna mjesta i više", dodao je Sack. "Iako se ovo istraživanje fokusiralo na tradicionalne online igrače, moguće je da je isto primjenjivo i na igrače igrice Pokémon Go."

Možda je zapravo  tanka linija između zabave igranja igrice i postajanja ovisnikom o igrici. Problem je što ova linija počinje stvarati promjene u našem mozgu, stvarajući nove veze, prije nego što uopšte shvatimo da smo postali ovisnici.