Više informacija je dostupno na novoj web-stranici!
Posjetite
https://www.sanjalopandic-prevodilac.com/
Međunarodni dan mira!
Danas je Međunarodni dan mira. Kao prevodilac sam radila u mirovnoj misiji UNMBIH četrnaest godina. Rad za ovu organizaciju je počeo odmah nakon završetka rata u BiH, od januara 1996.godine. Ova UN misija je uspješno održala mir u BiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Nažalost, u nekim drugim zemljama njihov angažman je bio bez uspjeha.
Zoom pozdrav iz kabine!
Simultano prevođenje se koristi kao prioritetni način prevođenja sastanaka u sudnicama, konferencijama, kongresima, predavanjima, prezentacijama i sl. Prvi put je korišteno tokom nirnberških suđenja nakon Drugog svjetskog rata.
Simultano prevođenje - rad u kabini zahtijeva dobru koncentraciju, naročito potrebnu za tehniku "shadowing’’ koja je ustvari ponavljanje dijelova govora dok govor teče. Za mene je to najvažnija tehnika u simultanom prevođenju, jer osigurava da prevodilac "ne ispusti" nešto od originalnog teksta. Neki kažu da je ovo rudarski posao. Ali, svakodnevnom vježbom, mogu se postići odlični rezultati.
Najbolji efekti se postižu kada prevodilac prethdno dobije materijale koji se koriste na događaju koji se prevodi. Mnogi organizatori događaja misle da su svi prevodioci dovoljno ostručeni za sve vrste tekstova te ne smatraju pripremu naročito bitnom za uspješnost samog posla. To nije tako, kao što ni svi advokati, ljekari itd. nisu podjednako upućeni u sve aspekte prava, medicine itd. i treba im prethodna priprema za suđenje, operaciju itd.
U našim uslovima, prevodioci ponekad svaštare, vole izazove i ne postavljaju granice, a neki se ipak specijalizuju samo za uže oblasti. Oblasti koje sam ja do sada uglavom radila su pravo, bezbjednost, medicina i finansije, na upravnim odborima, konferencijama, kongresima i sl. U našoj zemlji su rijetke edukacije iz oblasti simulatnog prevođenja, pa smo za sticanje profesonalnih vještina često prinuđeni ići u susjedne zemlje, kako bismo se tamo usavršavali. Nadati se da će stručna udruženja u zemlji pokrenuti ovakve edukacije u bliskoj budućnosti koje će za rad osposobiti veći broj kvalitetnih simultanih prevodilaca.
Viber uho! Zgode jednog prevodioca!
Obećala sam opisati ponekad i neku zgodu sa posla. Ovo je jedna od njih.
Poštujem pravo klijenata da me nazovu i ugovore posao prevoda putem Vibera.
To je za njih najpovoljniji, ekonomičan način, da stupe u kontakt i prenesu svoje zahtjeve.
Moram da kažem da su neki od njih vrlo simpatični, jer ne znaju kako da se izbore sa štekanjem ove besplatne, ali ponekad gotovo neupotrebljive aplikacije. Ipak, njegovim veličanstvom Viberom!
U pokušaju da mi što jasnije objasne šta im treba, na štekanje Vibera moji klijenti reaguju po inerciji.
Tako brže bolje, da bih ja što bolje čula šta imaju da mi kažu, prislone snažno telefon na uho i aktiviraju video. Naravno, kada koristim Viber Desktop, preko cijelog ekrana ukaže se ušna šupljina i njen vrletni krivudavi bezdan, koji je priroda fino uredila. Na kratko, moja pažnja „sklizne“ u taj bezdan sa teme razgovora, ali neka - ja svejedno uživam sa mojim klijentima, koji žele samo da se čujemo i dogovorimo. I tako, ispitam sa interesovanjem njihovo uho dokle oko doseže.
Klijenti su ljudi koji bi jasno htjeli iskomunicirati svoje potrebe, vrijedni slušanja i dobre komunikacije. A sad, raznorazni mesindžeri i Viber, pa ništa nije savršeno.
I ustvari, pored svih današnjih mogućnosti komunikacije, ostaje uvijek pitanje koliko smo voljni da slušamo i da razumijemo.
Razumijevanje je vječita težnja nas prevodilaca, okosnica našeg posla, a mi cijenimo vrleti tog savršenog, od prirode savršeno izvajanog prijemnika, njegovog veličanstva- Uha!
About me
Sanja Lopandić is an English-Bosnian/Serbian/Croatian freelance translator and an interpreter. She has been in the translation industry since 1991. The first experience was with a beverage import company based in BiH in 1991. Despite the disrupted experience due to the war in Bosnia and Herzegovina, she continued her linguistic interest immediately after the war in January 1996, taking a completely different job of an interpreter and a translator for the United Nations peacekeeping mission in BiH, International Police Task Force in Bosnia and Herzegovina. In 2003, the experience expanded to a more administrative and linguistic role with an EU job for the European Union Police Mission - until 2010. Both the translation related jobs were in the areas on security, stability and law enforcement, the most comprehensive translation assignments in these demanding areas one can imagine.
Sanja Lopandić has been a freelancer working
mostly as a qualified legal translator ever since. Additionally, she has been largely
involved in medical translations, which is likely due to a large demand of pharmacy
industry and health care demands. Texts of the textile and chemical industries,
banking, economy, innovations etc. are on her desk most of the time.
The last not the least amazing translation experience!
Translation of answers to the EU questionnaires for the purpose of BiH accession
to EU. It was a unique opportunity to
use the knowledge she collected throughout the years of learning. A great project
challenge, as a large number of associates, 143 BiH translators, came together
to complete a demanding language project of the state administration.
Sanja Lopandić takes the challenge to perform best
when prompted to a fast and accurate translation relying on CAT tools whenever
needed. She finds working with the most advanced tools a true advantage of the
time of serious technical solutions.
It is her understanding that each and any text,
conversation, communication are what matters and deserve all attention!
ODE TO DAYTONA AGREEMENT
ODE TO DAYTONA AGREEMENT
Daytona Agreement - Dejtonski sporazum, rad za Ujedinjene Nacije, UNMBIH - International Police Task Force
Inspirisana Dejtonom definitivno, možda neki baš i nisu, ali kroz svoj posao prevodioca za mirovnu misiju UN U BiH, dosta sam često izgovorila ime ovog grada i Dejtonskog sporazuma. Tu su i neke sličice iz postdejstonskog radnog perioda. Nadam se da će vam se svidjeti moja pjesma na tu temu 
↓
Oda Dejtonu (Oda jednog prevodioca)
Dejton egriment, svi mistično izgovaraše;
Potpisan je sporazum stvarno, a u nevjerici,
Svi glavom mašući potvrđuju da ova vijest laž nije,
Puče puška, proslavi se potpis taj strašno
i u užasu zaključih - svečano!
Da li je zakasnio?!!
Oči širom otvorene, začuđene, riječi su izgovorene;
„Dejton egriment“, nema sumnje
Na snazi je, poštovati se mora,
Bar svi tako u čudu i u nevjerici govore;
Oči širom otvorene, i kad riječi su neizgovorene
Dileme nema, svi poštovaće njega,
'Em je Dejton, grad tamo daleki neki
'Em je sporazum, bez tragova krvi akt svečano ukoričeni;
I tu se zalomi on, Argentinac je to neki;
I tu on ljudima ponavljaše, „Dejton egriment
Mast bi rispektid“ – dabome - isti poštovati se mora!
I to u žaru nekom u čudu prevodih, po cijeli dan.
Tu se spetlja Argentinac vrli,
Ipak, mirotvorac je on u dalekoj tamo nekoj Bosni
I disleksičan je malo,
Al' o tom nikom ne zbori!
Dejton egriment, dana 21. Novembra
Godine 1995, potpisani sporazum
Eduardo Argentinac, čovjek je vrli,
Uporno svima ponavljaše da ovaj sporazum
poštovati se mora!
„Hospiteliti-NIKADA!“ - Mudro izgovaraše!
„Hostiliti-UVIJEK!“ - U disleksiji bučnoj svojoj, ovaj čovjek Uporno riječi permutovaše!
Mirotvorac je i dobar čovjek bio!
Kad kažete neprijateljstvo, mislite li ustvari gospodine
Da se ono odnosi se nas dobre domaćine, dobre ljude, nas u Bosni?
Kad kažete da smo dobri domaćini,
Mislite li da smo mi dobri domaćini, a ipak malo
Jedni prema drugima povremeno dobrano neprijateljski nastrojeni!?
Molim Eduardo, pojasnite mi?!
Kažite Eduardo! Jesmo li
“Uans in euail” divlji i razuzdani,
Ili smo kao dobri domaćini, samo ljudi koji moraju poštovati
Dejton egriment, i konačno biti mirni i obuzdani?
Dejton poštovan,
Argentinac mirotvorac kako saznah nedavno -
Penzionisan! 24 godine kasnije!
Dobri domaćini i ljudi nisu više neprijateljski nastrojeni,
Čini li se?!
Prevodilac nikad bez riječi ne ostade,
Ali nekoć mlad - kao misionar kakav
Vječito kao mantru kakvu ponavljaše
„Hostiliti, hospiteliti
Rispekt en' komplaiens vid dejton egriment“
Sad je nešto stariji i mirom ovim nemirniji. Sumnja li ...?!
Simultano konferencijsko prevođenje, Kongres medicinara - Teslić 2018
Simultano prevođenje, u Banji Vrućici kod Teslića od 6. do 9. septembra 2018. godine; Međunarodni kongres Medicinskog foruma za Jugoistočnu Evropu (SEEMF). Simultaneous interpreting at the IX Southeast European Meical Forum held in Banja Vrućica near Teslić, Bosnia and Herzegovina/Republika Srpska, 6-9 September 2018. More information about this event on: https://lnkd.in/d6ucwc7
Diskurs sudnice, česte fraze i standardni izrazi
Preuzeto sa
https://nvcouhttps://nvcourts.gov/AOC/Programs_and_Services/Court_Interpreter/For_Public/Common_Courtroom_Phrases/rts.gov/AOC/Programs_and_Services/Court_Interpreter/For_Public/Common_Courtroom_Phrases/
Common Courtroom Phrases
https://nvcouhttps://nvcourts.gov/AOC/Programs_and_Services/Court_Interpreter/For_Public/Common_Courtroom_Phrases/rts.gov/AOC/Programs_and_Services/Court_Interpreter/For_Public/Common_Courtroom_Phrases/
Common Courtroom Phrases
Pjesma jednom leptiru
Valjda inspirisana životom i tužna zbog smrti velikog glumca, Ljubiše Samardžića, potaknuta prizorom mrtvog leptira na žaluzinama mog prozora jutros, sročih ovu pjesmu. Možda od mene postane neki književnik, inače ide to nekako, prevodioci i književnici. Ovo ću i da prevedem :)
Ništa od posla za udruženja sudskih tumača
Iako su udruženja sudskih tumača najmjerodavnija za poslove prevođenja, ista ne mogu dobiti poslove javnih nabavki u BiH, jer su po definiciji neprofitna, iako zakonski imaju pravo sticati profit i naravno plaćati porez za ostvareni. Uslovi koji su određeni tenderom DEI BiH za odgovore na upitnike EU koji je bezuspješno okončan u maju ove godine, nerealni su za naše uslove i u pogledu stručnosti i finansijskih bilansa profitnih agencija koje se bave poslovima prevođenja. Jedini izlaz je stvaranje konzorcijuma, ali nepošteno bi bilo da u isti ne mogu ući udruženja sudskih tumača. Pitanje: Ko određuje uslove tendera na način koji je definisan, u skladu sa kojim ili čijim pravilima?
http://www.frontal.ba/blogovi/blog/60997/da-li-ima-u-zemlji-strucnjaka-
Priručnik za prevođenje pravnih propisa na engleski jezik u BiH
Priručnik za prevođenje pravnih propisa na engleski jezik u BiH dostupan je na ovom linku:
http://dei.gov.ba/dei/prevodenje/prirucnici_za_prevodjenje/default.aspx?id=16381&langTag=bs-BA
Analiza statusa sudskih tumača u pravnom sistemu BiH by Dijana Zrnić
http://www.godisnjakpf.rs/wp-content/uploads/2012/01/zrnic11.pdf
Prevodioci u BiH i tender Direkcije za evropske integracije
SENAD ANTE-PORTAL; PREVOĐENJE ŽEDNIH PREKO VODE: Još da imam tendera, vidio bi svirke...
Toliko realno i izvodivo, poput Ganićev potrage za voćem i drugim delicijama po sarajevskim ratnim pijacama, izgleda tender Direkcije za evropske poslove BiH na kojem se tražila firma koja će prevesti na engleski jezik 25 hiljada stranica odgovora na Upitnik Evropske Unije. Onoga što oni traže, 40-50 prevoditelja engleskog jezika, zaposlenih u jednoj firmi, naprosto nema na tržištu Bosne i Hercegovine, kao što nije bilo voća i slatkiša na Markalama u ratu!
SENAD ANTE-PORTAL
01. Jun. 2017 01. Jun. 2017
Piše: SENAD AVDIĆ
Pričao je bivši tjelohranitelj Ejupa Ganića kako mu je u poodmakloj fazi rata njegov šef, član Predsjedništva BiH ("vicepresident", kako je Ganić inistirao da ga se tutulira i potpisuje u stranim medijima) povjerio tajni zadatak, nemoguću misiju.
"Vidi, nađoh kod kuće gomilu jugoslovenskih dinara, pa rekoh da se riješim tog đubreta. Nego, evo ih tebi, pa otiđi na pijacu, kupi za njih nekog voća, sokova, slatkiša, da imamo u kabineeet".
Sad se i tjelohranitelj češka po glavi, sa nelagodom mora dvostruko razočarati pretpostavljenog i samo-vaspostavljenog vicepresidenta: "Izvinjavam se, šefe, ali ovi jugodinari ne važe već godina dana. A, i da važe, na pijacama se nema kupiti baš ništa, pa ni toga što tražite!"
Toliko realno i izvodivo, poput Ganićev potrage za voćem i drugim delicijama po sarajevskim ratnim pijacama, izgleda tender Direkcije za evropske poslove BiH na kojem se tražila firma koja će prevesti na engleski jezik 25 hiljada stranica odgovora na Upitnik Evropske Unije. Onoga što oni traže, 40-50 prevoditelja engleskog jezika, zaposlenih u jednoj firmi, naprosto nema na tržištu Bosne i Hercegovine, kao što nije bilo voća i slatkiša na Markalama u ratu!
BOŠNJAČKI OSTAP TENDER
Pa, majka mu stara, zar na tenderima vrijednim desetine i stotine miliona maraka u telekomima i elektroprivredama, autocetama i ministarstvima za izbjeglice, obnovama povratničkih kuća poslove nisu dobivale, i još uvijek dobijaju, tašna-mašna firme, koje nemaju ni četiri, a kamo li 40 zaposlenih! Koliko je zaposlenih imala navodno građevinska firma "Kuvet" Alije Budnje i kako je dobivala poslove na tenderima za povratak izbjeglica, zaradivši toliko da može kupiti pola Ilidže, vjerovatno cijeli "Bosmal" i kontrolni paket u Tužilaštvu Kantona Sarajevo?!
Od čega bi živjela, šta bi prevodila prevodilačka firma koja upošljava 40 vrhunskih znalaca engleskog jezika? Da ne bi možda prevodila inozemnu literaturu, koju ovdje niti ko sufinancira, niti ima računicu da objavljuje? A, ukoliko i se sufinanciraju prevodi knjiga i publikacija, tada je ta literatura pisana na nekim drugim, bratskim jezicima, arapskom, turskom, persijskom... Ili, bi prevodilačka firma trebala da se usredotoči na prevođenje na engleski jezik knjiga i opusa ovdašnjih autora od Šaćira Filandre, do Smaila i Šefkije Čekića i dr. Ibrahima Jusufranića... za čijim naučnim opservacijama vapi gladno englesko govorno područje, milijarde potencijalnih čitatelja ?!
Vjerovatno je uvjete tendera, kojeg je formalno raspisala Direkcija za evropske integracije, diktirala birokracija iz Brisela, koja, kao i Ejup Ganić tokom rata, živi u zlatnom kavezu, izolirana od "faktičkog stanja na terenu u BiH".
VINO PIJU AGENDE SARAJLIJE
Zanimljivo je, odnosno simptomatično, da se u tenderskim uvjetima zahtijeva da potencijalni prevoditelji imaju dugogodišnje iskustvo stečeno u međunarodnim organizacijama, intstitucijama, firmama. Zbog čega su u startu eliminirani znalci engleskog koji rade u ovdašnjem državnom, ili javnom sektoru, a ima ih, nije da ih baš nema? Vjerojatno iz razloga što se tamo nije provjeravalo njihovo znanje, nego su regrutirani iz stranačkih, partijskih, zemljačkih, porodičnih, džamijsko-crkvenih kadrovskih resursa.
Zar raspisivači tendera zbilja vjeruju kako će neko napustiti posao prevoditelja u Svjetskoj banci, OHR-u, USAID-u...pa izaći na prevodilačko tržište koje nije slobodno, fer, niti pošteno, nego je stranački i nacionalno podjarmljeno?!
Nisam siguran da se uovoj zemlji može pronaći četrdeset relevantnih, međunarodno atestiranih stručnjaka za bilo što, pa i za prevođenje na engleski jezik! U državi, dakle, u kojoj malo ko živi od onoga za što je kvalificiran i stručan, u kojoj je stotine autora napisalo milion knjiga o zločinima, genocidu...a da istovremeno ne postoji jedan-jedini ekspert za međunarodno pravo koji se u razumije u pravnu materiju i govori engleski jezik?!
Da je, recimo premijerka RS Željka Cvijanović, srednjoškolska profesorica engleskog, sama, u kućnoj radinosti, dobila posao prevođenja Upitnika Evropske komisije trebalo bi joj 15 godina da završi posao i zaradi obećanih pola miliona maraka. Toliko, ako hoće, može uzeti na bilo kom tenderu kojeg raspiše njena Vlada...
https://www.linkedin.com/pulse/psihologija-pokemona-sanja-lopandic?published=tPSIHOLOGIJA POKEMONA
Prevod. Sanja Lopandić
Kada
se franšiza koja je umrla gotovo prije više od deset godina vraća u život takvim
žarom, moramo se pitati kako i zašto se to dogodilo. A, ako ste u mogućnosti
prestati igrati Pokémon Go dovoljno dugo da biste pročitali ovaj članak,
vidjećete da je taj fenomen duboko ukorijenjen u evolucionoj psihologiji.
Matthew
Lynley je nedavno objasnio sjajne
trikove koje koriste kreatori Pokémona Go za promociju angažmana, zadržavanja i
viralnosti. Kao web psiholog, ja sam prirodno sklon pomnom posmatranju aspekata
ljudskog ponašanja koji nagone tako veliki broj ljudi na igranje ove igrice.
Sa
evolucijske tačke gledišta, naši mozgovi rade puno bolje u prirodnom okruženju
koje je duboko ukorijenjeno u našem umu, u odnosu na okruženje iz virtualne
stvarnosti. Našim ponašanjem upravljaju dva paralelna procesa - svjesni proces
koji se vrti oko naših neposrednih zadataka (u ovom slučaju, osvajanja Pokémona
Go) i nesvjesni proces koji je odgovoran za osiguranje izostanka prijetnje ili
iznenadne promjene u našem okruženju.
Kada
igrate igre virtuelne stvarnosti, nesvjesan proračun u našem mozgu je prisiljen
da bude aktivan znatno više, jer nije upoznat sa ovim čudnim okruženjem virtuelne
stvarnosti. Nasuprot tome, igra Pokémon Go uključuje naše stvarne životne sredine,
sa kojim je naš um daleko više upoznat. Tako, igra u tom okruženju pruža
osjećaj ugodnosti kognitivne lakoće - mentalnu prečicu koji signalizira
spoznaju u izdajničkom svijetu.
Koncept
kognitivne lakoće može izgledati očigledan: Ljudi vole stvari koje su lake za
razmišljanje. Iskustvo stvarnog svijeta je psihološki lakše obraditi nego ono u
svijetu drugih virtuelnih igara. Lakoća upravlja našim razmišljanjem u
situacijama u kojima mi nismo vođeni aktivnim razmišljanjem, a to utiče na nas
u svakoj situaciji kada trebamo obraditi informacije.
Ovaj
osjećaj predznanja ima snažan uticaj na spoznaju stvari koje ljudi smatraju
atraktivnim i ugodnim. Igranje igara u poznatom okruženju je mnogo ugodnije, i
poznavanje okruženja je odigralo važnu ulogu u ljudskom opstanku. U
praistoriji, ako bi nešto (ili neko) bilo poznato, to je značilo da ste već u
interakciji s istim, te da vas vjerovatno neće ubiti.
Pokémon
Go odgovara na neke druge osnovne psihološke izazove. Prvo, sama igra je
jednostavna za razumijevanje i podjednako lako je igraju i djeca i odrasli. Kod
svakog narednog nivoa, izazov je oživljen, što obnavlja žeđ, a želja da se i
dalje dobijaju one svježe doze zadovoljstva nas tjera da nastavimo utakmicu.
Jedan
nagradni blok igre je neočekivano zadovoljstvo
pronalaženja čudovišta dok hodamo. Ne znamo kada ih možemo očekivati; oni se
mogu pojaviti u bilo koje vrijeme ili na bilo kom mjestu. Naša sklonost ovoj
vrstu djelovanja pripisuje se dopaminu, neurotransmiteru koji se nalazi u našem
mozgu. Naučnici su u početku povezivali dopamin sa osećanjem uživanja, viskim
nivoom dopamina vidljivim u toku aktivnosti kao kad jedemo čokoladu,
upražnjavamo seks i slušamo omiljenu muziku, ali istraživanja u proteklih deset
godina su pokazala da dopamin ima dodatne funkcije osim aktiviranja
zadovoljstva i ugodnosti. Sigurno je da nam ovaj molekul pomaže otkriti
promjene u okruženju.
Sistem
se koncentriše na očekivanja. Možemo očekivati visok nivo dopamina kada
nailazimo na neočekivane nagrade - tri ili četiri puta veće uzbuđenje, mjereno
snagom dopaminergičkih pražnjenja. Drugim riječima, nagrada je ugodnija što nas
više iznenadi.
Kada
slučajno primimo neočekivanu gotovinu, takva situacija nas snažnije gura u
opsesivno ponavljanje naše aktivnosti, no što bi nas natjeralo predvidivo
dobijanje gotovine. Ovu tendenciju je ilustrovao B.F. Skinner 1950.godine. Kada
bi njegovi laboratorijski pacovi dobili neočekivanu nagradu za guranje pedale,
oni bi nastavili gurati pedalu, čak i onda kada se zaustavi sa nagrađivanjem.
Ovaj element iznenađenja pomaže u objašnjenju zašto se ljudi jednostavno ne
mogu zasititi igre Pokémon Go.
Dodatni
naleti zadovoljstva dolaze iz nostalgije koju ovu igru budi. Biti vani i juriti
čudovišta aktivira stara i ugodna sjećanja, što nam pruža neprocjenjivu priliku
da ponovo proživimo dio našeg djetinjstva i da našim iskustvima iz djetinjstva
udahnemo život. To aktivira uspomene iz prostijih vremena kada se se igrale
društvene igre vani, poput igre Lopova i
žandara. Te igre uključuju žive ljude, i barem su uključivale manipulaciju stvarnih
objekata u realnom prostoru, kao što je bacanje lopte. Igrači igre Pokémon Go
osjećaju kao da učestvuju u stvarnoj aktivnosti sa drugim ljudima, a ne kao
udaljeni posmatrač iza ekrana. Bacanje lopte u Pokémonu donosi uzbudljive
uspomene koje su bile zatvorene u kutiji koja pripada prošlosti. Ove uspomene
imati pozitivan uticaj na naše blagostanje pošto smo dobili tajni ključ za jedan magični period.
Osim
toga, igra Pokémon Go može ispuniti vječnu fantaziju. Šetnja ulicama uz borbu
sa čudovištima koje se pojavljuju neočekivano niotkuda može lako usmjeriti našu
maštu u kojoj se vidimo u ulozi superheroja ili ratnika, ispunjavajući tako
fantazije i dajući našim čula i emocijama vanzemaljska iskustva. Takve igre
povećaju nivo adrenalina i bude snažne osjećaje moći, kao i frustracije,
zadovoljstva i uživanja.
Centralni
dio zadovoljstva igrača igre Pokémon Go je iskustvo da idu van i često u
društvenoj interakciji s drugim igračima. Mnoge studije su pokazale učinak
poboljšanja raspoloženja usljed
povećanja fizičke aktivnosti, a društvene veze su od iste važnosti za mentalno
zdravlje. Neka istraživanja pokazuju da čak i površan razgovor sa strancima
povećava blagostanje.
Međutim,
David Sack je nedavno upozorio na tanku liniju između ponašanja i ovisnosti,
postavljajući pitanje da li će Pokémon Go povećati stopu zavisnosti o Internetu
ili patološkim igranjima. On je citirao Dijagnostičko statistički priručnik za
mentalne poremećaje o igračima:
"Kada
se ovi pojedinci zadube u Internet igre, određeni putevi u mozgu se aktiviraju
na isti direktan i intenzivan način na koji se aktivira mozak narkomana na koji
utiče određena supstanca. Igranje traži neurološki odgovor koji utiče na
osjećaje zadovoljstva i nagrade, i rezultat se u krajnjoj liniji manifestuje
kao zavisno ponašanja. "
"Takva
kompulsivna igra gura u stranu druge interese i odgovornosti, ugrožavajući
odnose, studiranje, radna mjesta i više", dodao je Sack. "Iako se ovo
istraživanje fokusiralo na tradicionalne online igrače, moguće je da je isto
primjenjivo i na igrače igrice Pokémon Go."
Možda
je zapravo tanka linija između zabave
igranja igrice i postajanja ovisnikom o igrici. Problem je što ova linija
počinje stvarati promjene u našem mozgu, stvarajući nove veze, prije nego što
uopšte shvatimo da smo postali ovisnici.
Nikola Tesla
Prevod: Sanja Lopandić
Nikola Tesla je možda mrtav, ali još uvijek obezbjeđuje Silikonsku dolinu bežičnim signalom
Nikola
Tesla, jedan od najuticajnijih pronalazača 20. vijeka, proveo je život radeći
sa strujom i sanjao je o uspostavljanju bežične komunikacije. Iako je umro
nekih trideset godina prije prvog poziva ostvarenog putem bežičnog mobilnog
telefona, njegov rad je od neprocenjive vrijednosti za današnju tehnologiju.
Šta bi moglo biti veća počast ovom čovjeku nego statua u njegovom liku
opremljena besplatnim Vajfajem?
Preduzetnik
Dorian Porter je dobio inspiraciju da napravi statuu u prirodnoj veličini,
nakon što je saznao da je imao mnogo zajedničkog sa Teslom. Obojica su
imigranti koji su postigli profesionalni uspjeh nakon preseljenja u Ameriku.
Jedna od Porterovih kompanija, Nordern Imedžinejšn, pokrenula je akciju na Kikstarteru
u maju 2013. godine, kojom je prikupljeno127,000 dolara za podizanje statue.
Postavljena
je statua u Teslinoj stvarnoj visini od 1.9
m, bronzano priznanje koje je oblikovao
Teri Gajer i koje prikazuje Teslu kako drži
ogromnu bežičnu sijalicu. Pored toga što pruža besplatan Vaj-Faj onima
koji posjete njen novi dom u Silikonskoj dolini, u statui se takođe nalazi i vremenska
kapsula koja treba biti otvorena 7. januara 2043.godine na stotu godišnjicu
Tesline smrti.
Porter
takođe koristi ovaj projekat da izrazi
svoj stav o potrebi uspostavljanja ravnoteže inovacije i ekonomije preduzetničkog
kapitala. Njegov kratki ironični video kojim pokazuje kako bi izgledao Teslin
korak sa savremenim investitorima ima preko 230.000 pregleda, što Portera raduje.
"Ovaj jedinstveni projekat ... takođe treba da podstakne privrednike koji
dolaze u Silikonsku dolinu da razmišljaju o velikim stvarima i nesebično - kao
što je to radio Tesla," kaže Porter. "Slobodna razmjena informacija i
povoljan pristup održivoj energiji imaju potencijal potreban za rješavanje
kritičnih pitanja siromaštva i obrazovanja i daju inspiraciju za mir.
Preuzeto sa:
Subscribe to:
Posts (Atom)
